Nisam planirao da se zaljubim. Desilo se. Proljeće, šetnja, klupica, flajka piva (kak'a romantika)... Ali, uvijek ono ali i uvijek u nevrijeme. Ne, nije bilo kiše, ništa slično - nešto drugo je u pitanju. Ona u dugoj vezi, a ja se spremam da palim u inostranstvo za mjesec dana. Visoka kvota na gostujuću ekipu. Ne bih se na sebe kladio. Drugar kaže da bi trebalo bar jednom da zatresem mrežu, da izgubim časno. Nisam od tih, jebiga. Nije ni ona, čini mi se. Elem, izabrah pogrešno veče za izlazak bez auta. Pratio sam je kući. Nisam to godinama radio i kao da sam se vratio u neka srećnija vremena. Lagani vjetrić, zvjezdano nebo, ona slatka...  Ma, simpatično je to sve, iako mi je posle trebala čitava vječnost da se vratim kući... Društvo mi pravio neki džukac, avlijaner. Mislim da sam ga čak i pomilovao par puta... Mislim da sam i nju ili možda ne? Ne znam... Ne, nismo ništa, majke mi... Možda...  Previše je tu prepreka. A ipak, ne bih da ostane u kategoriji "Somebody that i used to know..." 

       Samo jedna loša priča kao dobar uvod u pjesmu...

Sve rjeđe na blogu pišem, nemam snage da komentarišem.

Otišao sam do mojega...

Direktora, da pitam za platu i umalo da dobijem po vratu!

Ne smiješ da zboriš ako se za svoje boriš!

Nemam namjere da pričam o teoriji zavjere, ali postoje „oni“.

Najmudriji, najpametniji i uvijek u pravu!

U džepu im naše pare, u mozgu samo ženski sifoni.

Pita me da li sam svjestan da je on jedan veliki čovjek?!

Da, jesam! Dupla afirmacija.

Vidio sam jednom tvoje gaće, okačene na štrik!

Mislio sam da neko suši padobran... E, tad uslijedi krik!

Nisam ja kriv što nam je gladna nacija!!!

Naciji možda i nisi, ali meni si kriv...

Dobro, znam da kasnim sa platom, al’ ništa ti ne fali,

Imaš za osnovno, zdrav si i živ!

Jeste, imam za osnovno... ...fali mi za srednje i visoko...

Kako to misliš? Pojasni malo...

Srednji arterijski pritisak i visoka kamata kredita!

Zato dođoh za lični dohodak da pitam, jer ko pita ne skita.

Ma, nemoj ti meni pametan da se praviš!

Ja sam te primio na posao, dao ti da radiš!

I tako, riječ po riječ – otkazaše kočnice...

On meni majku, ja njemu rever...

On meni šamar, ja njega u mošnice...

Zbog ovakvog ponašanja bićeš ti tužan!

Ti ćeš, moj direktore, sudu biti tužen,

Da mi ne bi još dugo bio 5.000€ dužan!

       Treba čitati! Potrebno je i ponavljati. Nisam isto doživljavao Eriha Koša prije deset godina i sada. Iskustvo svemu daje neke nove dimenzije. Moglo bi se reći i da sam prije 10-ak godina stvari doživljavao površno... Nebitno. Ko nije čitao, pokušaću da mu/joj preporučim, pomoću par citata:

"Mada je sve to što mi se desilo povredilo moje ambicije, nije ih zbrisalo, pa ni dovelo u sumnju. Jer, kad druge možemo da okrivimo, nemamo razloga, a ni potrebe, da u sebe sumnjamo!"

"Svi mi volimo da znamo šta drugi misle o nama, verovatno zato što ni mi sami nismo sigurni šta treba da mislimo o sebi, pa tako za tu svoju grešku radoznalost najčešće bivamo kažnjeni i bijeni po prstima surovim udarcima tuđih mišljenja "

Svih 365 dana bi trebalo da budu vaši, a ne ovaj jedan! (Kafano, Ligo šampiona i sva ostala sportska takmičenja -  oprostite mi!)  Neka ste nam žive i zdrave, a na poklon vam širok osmijeh i Vasko Popa.

Očiju tvojih da nije

Ne bi bilo neba
U slepom našem stanu.

Smeha tvoga da nema
Zidovi ne bi nikad
Iz očiju nestajali.

Slavuja tvojih da nije
Vrbe ne bi nikad
Nežno preko praga prešle.

Ruku tvojih da nije
Sunce ne bi nikad
U snu našem prenoćilo.

       Nedostaju mi oni kasni, ljetnji, noćni sati. Blag i osvježavajući povjetarac, nakon paklenog dana tokom kog su i misli prokuvale od nesnosne vrućine. Nedostaju mi dvije gitare, u najstarijem gradskom parku naše nazovi države koji, zamislite, hoće da privatizuju! Nedostaje mi varaličarenje na Drini, uz pečeni krompir, slaninicu (onu Adidas sa tri pruge, a još bolje buvljački ABidas sa četiri), glavicu luka i 'ladno pivo... Nedostaju mi Pajtonovci, Beni Hil, Dijego Armando Maradona, Hugo Sančez u tandemu sa Emiliom Butragenjom, Bojan Križaj, Ingemar Stenmark, Karl Luis, Primož Ulaga i Diter Toma, Snorkijevci, Bombončići, Katarina Vit, Kraš Express i Čokolino, Kavabon, Alija Sirotanović na novčanici od 20.000 dinara, Simod patike, Priče iz Nepričave, psihološko-propagandni komplet Ramba Amadeusa "M-91"... Nedostaje mi Jelena, od stopala do tjemena! Mnogo toga mi fali. Skoro sve se promjenilo... Sve osim "Slagalice" i Milke Canić! 

      Tamo, kod onih...

    Meni (A, tebi?!) sa "Titanika" se prodaje na aukciji za 120.000 eura. (Nije ljubav) Fotografija ( - Saša Matić) njemačkog fotografa Andreasa Gurskog prodata za 4,3 miliona eura. Italijanka (kratka puška u drugom svjetskom ratu) ostavila svom mačku Tomazu 10 miliona eura u nasledstvo. Roberto Pinto (nije u srodstvu sa Žoaom) otputovao u 200km udaljeni Great Yarmouth u Norfolku, kako bi pojeo specijalitet kuće - doručak od 4 kilograma i 6.000 kalorija. Ruski (voz - Bajaga) milijarder platio stan u Njujorku, sa pogledom na Central Park, tričavih 88 miliona dolara. Portparolka (srećom nije Jelena Trivan, ne bude mi dobro kada je vidim) agencije koja je obavila prodaju stana izjavila: "Ono što malo teže ide u Njujorku je prodaja prosječnih nekretnina, luksuzne idu veoma dobro." 

           Za to vrijeme, na drugoj strani...

             Svakih 3,6 sekundi jedno ljudsko biće umire od gladi. Svake godine od gladi umre 15 miliona djece. Za cijenu jednog projektila, škola prepuna gladne djece bi mogla da jede 5 godina. Svaki dvanaesti stanovnik, drage nam planete, je neuhranjen. Trećina djece u Južnoj Aziji i polovina u Africi, starosti do 5 godina, je neuhranjeno. Glad muči skoro 800 miliona ljudi.

         Nekada je postojala i sredina, veliki međuprostor u kom se nekako moglo snalaziti. Privremeno utočište za one sa bolje strane, a spas za ove druge. Balast koji je sve držao u, kakvoj-takvoj, ravnoteži Sve je manji i treba se plašiti za ishod meča! I napad i odbrana su bezvrijedni bez veznog reda... 

*    *    *

Veseli dodatak 

           Znam, reći ćeš mi sine kad nema dve polovine onda nema ničega, i tu si u pravu! Crvić nije ni postojao! Dvaput ništa je ništa! Matematika je jasna - znam o čemu govorim!!!

       Stojim na pješačkom ostrvu kod SNP-a. Na semaforu crveno svijetlo. Par metara od semafora, sa desne strane, rotirajući reklamni pano. Na panou reklama za neku prodavnicu obuće, na kojoj piše "Napravi korak!" Pojavljuje se reklama za DDOR Novi Sad - "Život je premija!" Na semaforu je još uvijek crveno...

 Nešto.

       Sve više razmišljam o tome kako je potrebno pomjeriti se. Dilema je sasvim prosta: pokušaj da se pođe negdje i napravi nešto u životu ili zauvijek se vezati za provincijski grad. Živjeti ili trunuti? Poći ili tapkati u mjestu?

       Dučić je tvrdio kako je, u prirodi prvih ljudi, kretanje bilo neupitno. Išlo se naprijed, za plijenom, sve dok se čovjek nije učaurio na jednom mjestu, onda kada ga je zemlja vezala za sebe.    

       Šantić je opet, s druge strane, napisao one čuvene stihove: "Ostajte ovdje, sunce tuđeg neba neće vas grijat' k'o što ovo grije, grki su tamo zalogaji hljeba, gdje svoga nema i gdje brata nije!" 

        To je ok, ako zanemarimo činjenicu da je Šantić svoju pjesmu napisao jednim sasvim drugim povodom, više kao vapaj i poruku, a još ako uzmemo u obzir i da je Dučić tvrdio kako Šantić nije napuštao Mostar jer nigdje na ovom svijetu ne bi bio ono što je tada bio za Mostar i mostarce...

         Sjedim na popodnevnoj kafi sa malim, odabranim, društvom. Slušam drugara koji je, za svojih 28 godina, a sve radeći kao koktel majstor, uspio da vidi pet kontinenata i plovi u tri okeana, kako kaže: "Ljudi moji, nemate pojma kako je ovaj svijet lijep, a nemate predstavu koliki smo mi baksuzi kad smo se rodili ovdje!"

          To isto veče izađem, u taj isti lokal i pogled mi se nekoliko puta sretne sa dva najljepša oka koja sam ikada vidio, sa jednim predivnim osmjehom... Razvedena! Pa, šta?! Ej, ima klinca od pet godina! Možda imam i ja klinca od deset, a ne znam! Da li još negdje, na ovoj planeti, postoji nešto tako lijepo i očaravajuće? 

           Kojim putem? Ne znam... Znam samo da se moram brzo odlučiti. Ne volim baš kad se zaljubim... Juče sam svirao "eLESdI se vraća kući", a danas sviram ovo...